Vrtnje hrvatskog kazališnog kaleidoskopa

Kada se u pripremi za ovakav tekst, koji bi na uvijek ograničenom novinskom prostoru trebao sažeti i komentarom popratiti cijelu jednu kazališnu sezonu, ne dolazi, unatoč razmišljanju, do zajedničkog nazivnika, jedne sintagme kojom bi se mogla označiti sezonska produkcija, to je zapravo dobro. Označava raznolikost i višestranost, kaleidoskopsku razgranatost koja za kazalište nije loša, štoviše, zapravo je potrebna.

HNK2 i bogatstvo produkcije zagrebačke scene

Središnje nacionalno kazalište, HNK u Zagrebu, od ove je sezone konačno, nakon brojnih traženja, ponekih rješenja koja se nisu pokazala trajnima te kontinuirane potrebe, konačno dobilo svoju drugu scenu, HNK2. Objekt koji se nalazi na prostoru kazališnih radionica i spremišta u zagrebačkoj Ulici Božidara Adžije od otvaranja živi ispunjenim produkcijskim životom. Iako se program na novoj sceni još uvijek dominantno sastoji od „prenesenih“ predstava, izvorno mišljenih ili za središnju, „staru“ scenu HNK ili za druge prostore, HNK2 ove je godine ipak iznjedrio dvije zanimljive predstave, mjuzikl Cabaret i Mariju Stuart u režiji Matije Ferlina. Osim toga, na „staroj“ sceni odvijao se redoviti dramski premijerni program, u kojemu svakako važno mjesto zauzimaju Zastave, predstava koja ima svojih sporenja, ali je ipak uspjela ne izgubiti se u najobimnijem Krležinu djelu.

Leda, predstava HNK u Splitu / Izvor HNK u Splitu

Marija Stuart, predstava HNK u Zagrebu / Snimila Jelena Janković

Zagrebačka gradska kazališta – Gavella (u kojoj je svoju posljednju sezonu odradio ravnatelj Dražen Ferenčina, a najesen će ga naslijediti Saša Božić), Zagrebačko kazalište mladih, Komedija i Kerempuh – ostvarivali su svoje redovite sezonske planove, predstava nije nedostajalo. Tako je u Gavelli izveden tekst Espija Tomičića Your Love is King, studija o ljubavi i bliskosti, kao i još jedna studija, Sigurna kuća, o obiteljskom nasilju, problemu, nažalost, nesmanjene aktualnosti. S Gavellinom, ali i Kerempuhovom sezonom povezani su i sporovi oko autorstva predstave Pljuska, koji se pojavio nakon što je u koprodukciji Gavelle i Gradskog kazališta Bjelovar premijerno izvedena predstava Samci. Kerempuh je, međutim, imao sezonu u kojoj su premijere poput Alana Forda ili Putujućeg kazališta Šopalović potvrdile smjer kazališta na čijem je čelu producentica Sonja Kovačić. Osim toga, održani su i 50. Dani satire Fadila Hadžića, dostojno i kvalitetno osmišljenog programa. Zagrebačko kazalište mladih ostvarilo je sezonu koja na papiru može izgledati jako ambiciozno (novi tekst Tene Štivičić Kiselina, Oliver Frljić s Vješticama iz Salema, Nina Raič Kranjac s Krležinim Logorom/Golgotom), no ipak se iz svega izdvaja Max, Mischa i ofenziva Tet, još jedno studiozno scensko čitanje romana u režiji Ivice Buljana. Konačno, Komedija pod vodstvom nove ravnateljice Uršule Cetinski te nužno sputana obnovom matične zgrade i scene na Kaptolu ipak je otkrila gornjogradsku palaču Dverce kao izvedbeni prostor za predstavu Ponos i predrasude – uvertira.

I Teatar &TD, čija je obnova započela, prevladavši tako zastoje i nesigurnosti, imao je iznimno bogatu i zanimljivu sezonu. Ovo kazalište, koje je istovremeno dio Studentskog centra i udomljuje koprodukcije s nezavisnom scenom, na početku sezone izvelo je predstavu Kamov, potres, iznimno lucidnu, zanimljivu i pronicljivu studiju tekstova Janka Polića Kamova u režiji Darija Harjačeka. Osim nje, valjalo bi izdvojiti i Zeitnot, zanimljivu dvostruku studiju aporija mladenaštva. Kunstteatar je producirao Mali ljudi malo lažu, dobro skrojenu apsurdnu komediju o obiteljskim odnosima vezanima uz nasljeđivanje, a valja spomenuti i vrlo postojan, uvijek zanimljiv rad UO Četveroruka, koja je i ove godine nastavila istraživati prostore čija primarna namjena nije izvedbena te mikrolomove osobnosti.

Kolumne zaboravljene djece, predstava HNK u Osijeku / Snimio Kristijan Cimer

Kazalište za djecu kretalo se u svojim uobičajenim okvirima predstava koje zadovoljavaju, s jedne strane lektirne potrebe, dok su s druge pokušaji komunikacije s generacijskim odrednicama publike. Kao iskorak mogla bi se izdvojiti Mila, predstava Kunstteatra, koja ne mora svima biti po volji, ali je svakako drukčija i hrabrija od svega što radi velika većina kazališta za djecu. Lutkarsko kazalište, nažalost, u Zagrebu nema jako uporište, ali to se ne može reći za gradove poput Rijeke ili Zadra, čiji lutkarski teatri rade vrlo zanimljive predstave.

Održavanje programa unatoč mijenama u Splitu i Osijeku

Dolazeći do kazališta izvan metropole, u Splitu je organizacijske, a onda i produkcijske uvjete obilježila promjena intendanta. Umjesto Vicka Bilandžića, imenovan je Božo Župić, no ta promjena nije spriječila splitsko nacionalno kazalište u produkciji, između ostalog, Krležine Lede, ali i čak dvaju tekstova suvremenih hrvatskih dramatičarki – Daleko je Kandahar Anite Čeko i Susreta Nine Mitrović. Održani su i 36. Marulićevi dani, festival hrvatske drame, na kojima je osobito zanimanje izazvalo gostovanje bugarskog Narodnog kazališta „Ivan Vazov“ iz Sofije s Krležinim Glembajevima, a najviše je nagrada osvojila predstava Kuća je velika, ne može se ona nosit, ujedno i najzanimljivija ovosezonska premijera dubrovačkog Kazališta Marina Držića.

Riječka scena obilježena je, naravno, djelovanjem HNK Ivana pl. Zajca, čija je produkcija iznimno bogata i seže od autorskog projekta Pascala Ramberta, preko predstave Borisa Liješevića Tri sestre, ja, do Balkanskog špijuna. Među premijerama našla se i Mirandolina, produkcija Talijanske drame koja je izvedena u sklopu kulturnog programa Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini d’Ampezzo, kao i talijanska verzija drame Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića. Osim Zajca, u Rijeci djeluje i vrlo aktivno i propulzivno Gradsko kazalište lutaka, kao i zanimljiv i profiliran Kolektiv Igralke.

Program HNK u Osijeku, nažalost, dijelom je zasjenila reorganizacija neumjetničkih radnih mjesta u slavonskom nacionalnom kazalištu, koja je rezultirala otkazima. Intendant Vladimir Ham završava svoju posljednju cjelovitu sezonu (tijekom sljedeće zamijenit će ga Antoaneta Radočaj-Jerković). I zgrada osječkog kazališta čeka višekratno odgađan početak obnove. Unatoč tome, u Osijeku se program odvijao redovno, pa su tako ostvarene i dramske premijere, među kojima i Kolumne zaboravljene djece, praizvedba teksta Mate Matišića.

Varaždinski je HNK pod sigurnim vodstvom Senke Bulić ostvario sezonu bez izrazito slabe predstave. Između dobrih produkcija ističu se Medeja (koproducirana s Dubrovačkim ljetnim igrama i SNG-om u Mariboru) te Ubojita balada, zanimljiv komorni mjuzikl kojim je sezona otvorena.

Isti problemi i stvaranje unatoč i usprkos njima

Podvlačeći crtu pod sezonu 2025/2026. u hrvatskim kazalištima može se ustvrditi kako je kontinuitet produkcije održan, iako uvjeti nisu uvijek bili idealni ni najbolji, promjene su se događale, strukturni problemi ostajali. Spominjati stare boljke, poput neravnomjernosti kvalitete produkcije i financijske nesigurnosti na nezavisnoj sceni, ponešto „okoštalih“ i „ziheraških“ sastavljanja repertoara u brojnim kazalištima, nesrazmjer broja umjetnika i dostupnih radnih mjesta nije izlišno, ali je poznato. Ono što je važno jest da hrvatsko kazalište, unatoč i usprkos svemu tome, ima snage i dalje biti kaleidoskop, a u boljim slučajevima i umjetnički korektiv društva u kojem nastaje i, kao tranzitorna, prolazna umjetnost, nestaje, ostajući tek u sjećanjima.